PESMA
Avdulah Ramčilović
Pesma nastaje sama,
iz etra, iz zemlje,
iz neba,
iz nedara, iz srca
i vena,
iz duše pesnika, čoveka.
Iz velike radosti,
duboke tuge i bola,
iz nežne ljubavi,
osnove sveta ovoga.
I kad se dete rodi,
pa se nebo otvori
i sve bude milo i
svetlo
i najveća se radost
stvori.
I kad si zdrav i
srećan
i svi tvoji isto
tako,
tada je život pesma
i sve je lepo i lako.
I iznenada, u snu,
kada sretneš druga,
pa sunce zasija
i pojavi se duga.
I kad si u tuđini
i poželiš rodni
kraj,
pa te čekaju svi,
tvoj dragi zavičaj.
Kad je u svetu mir
i sloga
i sve slobodno
raste i cveta
i trava i vazduh i
voda,
za sreću, za radost
života.
Foto sa interneta

Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen